Ovo je moja mozda najbolja slika koju sam napravio, i to ne toliko zbog neke iskazane likovnosti ili vještine nego zbog same teme koju sam obradio, a to je beskraj. U ovoj slici sam pokušao dokazati da je nama jedino beskrajan trenutak. Naime igrači badmintona zapravo su igrali preko platna na kojem sam naskiao sliku i nakon toga sam sliku snimio i obradio u photoshopu i nalijepio ponovo na mjesto praznoga platna. Zapravo oni konstantno prebcuju lopticu preko platna, jedino što se slika sve više smanjuje. Rad je inače do sada izložio Vladimir Gudac u crkvi Sv. Dominika u Zadru i to na taj način da ju je većim dijelom prekrio zavjesom ???!? Bilo je interesantno upravo to što je usprkos umobolnom postavu izvirio dovoljan komadić printa prema kojemu si mogao skužiti čitavo platno. Inače igrači su bili Cela Matan i moj najbolji prijatelj Marko Kolak.